6. IZLOŽBA PISANICA "USKRSU USUSRET 2020."- ONLINE

SUDIONICI IZLOŽBE

1.       Udruga „Čuvarice kulturne baštine“, Kladare

2.       Udruga „Hrvatska žena“, Sveti Ivan Žabno

3.        Udruga „Mali princ“, Đurđevac

4.       Kulturna udruga „Sveti Martin“, Dubrava

5.       Verica Babec, Đurđevac (Iz zbirke)

6.       Matija Bartolović, Gola

7.       Sanja Benko, Žabnica

8.       Zdravko Benko, Ferdinandovac

9.       Dragutin Bešenić, Đurđevac

10.     Snježana Božić, Zagreb

11.     Tomislav Bratanović, Podravske Sesvete

12.     Ljubica Cestar, Đurđevac

13.     Pero Cik, Đurđevac

14.     Ivana Došen, Koprivnica

15.     Verica Đopar, Đurđevac

16.     Marica Erhatić, Kladare

17.     Đurđica Franjić, Đurđevac

18.     Ivica Gregurec, Ivanić Grad

19.     Ivana Hadžija, Đurđevac

20.     Sanja Jandrijević, Sveti Ivan Žabno

21.     Ružica Kralj, Kloštar Podravski

22.     Marica Lacković, Đurđevac

23.     Vesna Martinjak, Koprivnica (izradila Marija Kolaric iz Molvi)

24.     Vesna Mihac, Virje

25.     Franjo Mihočka, Đurđevac

26.     Željka Mihočka, Đurđevac (Izbor iz zbirke)

27.     Dražen Milenković, Stara Kapela

28.     Nada Mišulin, Zagreb

29.     Terezija Nađ, Prugovac

30.     Milka Novosel, Pitomača

31.     Stanko Padarić, Sveti Martin na Muri

32.     Valentina Posavec, Molve

33.     Ankica Pribanić, Kloštar Ivanić

34.     Irena Prilika, Đurđevac

35.     Josipa Rasinec, Virje

36.     Ivan Rođak, Bjelovar

37.     Ivanka Seleš, Đurđevac

38.     Anica Šabarić, Đurđevac (Izbor iz zbirke)

39.     Zdravko Šabarić, Đurđevac

40.     Mirjana Šavorić, Stara Kapela

41.     Marijanka Tomerlin, Đurđeva

42.     Pero Topljak, Đurđevac

43.     Josip Tot, Repaš

44.     Mira Tribuson, Križevci

45.     Zorica Vidaković, Đurđevac

46.     Maja Volarić, Dubrava (Vrbovečka)

47.     Ljubica Vuković, Đurđevac

48.     Mira Vuković, Osijek

49.     Vlatka Zubić, Đurđevac

PREDGOVOR - USKRSNA JAJA                                                            

    Čim Uskrs pokuca na vrata, čak i onaj najmanji zna da je došlo vrijeme da se boje uskrsna jaja i kuša fina vazmena salata. Uskrsna jaja? Kažu svi: "Lijep je to običaj i duga je tradicija u narodu". Tradicija? Kažu nam pak stari: "Jaje je simbol života, i to kršćanski". Kršćanski?                      

    Naime, kaže legenda da je Marija Magdalena ponijela sa sobom košaru kuhanih jaja kako bi   okrijepila šačicu pobožnih žena koje su u molitvenoj tišini jednog proljetnog jutra uređivale sv. Gospodnji grob. No, kako se približila grobu, Marija Magdalena u prsima svojim ostaje bez imalo zraka. U taj dan, dan istinski radostan, Marija Magdalena susreće Čovjeka čije je srce proživjelo svaku muku, na čijem se rumenom licu sada sjaji život.

    "Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?", upita ju Isus. "Gospodine", odgovori mu ona misleći da je vrtlar, "ako si ga ti uklonio, kaži mi gdje si Ga stavio, i ja ću ići po nj". "Marijo!", reče joj Isus. Ona se okrenu i odgovori hebrejski: "Rabbuni!", što znači: Učitelju!

    Dogodio se susret: "Marijo", "Rabbuni!" "Jer Ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio. A kako bi išta moglo opstojati ako Ti ne bi htio? Ili se održati ako ga Ti nisi u život dozvao? Ali Ti štediš, jer sve je Tvoje, Gospodaru, ljubitelju života", riječ je Gospodnja. Gospodin uistinu ljubi svakoga. I malene. I grešnicu. I Marija Magdalena ljubi Gospodina: "Oprošteni su joj grijesi, i to mnogi, jer je pokazala ljubavi mnogo".

    Dogodio se susret: "Marijo!", "Rabbuni!" Dogodio se, dakle, susret onih koji se ljube. No, ne odmah. Marija Magdalena poznaje Isusa, no u sjajno uskrsno jutro ona ga ne prepoznaje. Koliko se često dogodi da ne prepoznajemo jedni druge, stavljamo maske, budemo ono što nismo, glumimo. Pogledajmo jaja. Ljuska je tvrda, hladna, blijeda, neprivlačna. Kaže dalje legenda da su se u susretu Isusa i Marije Magdalene, u susretu onih koji se ljube, i jaja, koja je Marija Magdalena sa sobom ponijela, zarumenila.

    Duga je tradicija kada i mi "rumenimo" jaja kako bi tvrdoj, hladnoj i blijedoj ljuski dali život. Ljuska i dalje ostaje tvrda, no ona postaje šarena, vesela, krasna, privlačna. Takva jaja nas beskrajno raduju, bude proljeće u nama, potiču nas da i mi, koji često puta budemo hladna, blijeda, ozbiljna lica, da, koliko god vremena teška bila, zarumenimo lica svoja onim veselim bojama, radosnim osmijesima, toplim pogledima kako bi i ovog Uskrsa među našim najbližima i najdražima bilo obilje susreta, šarenih, veselih, toplih susreta, susreta onih koji se ljube.

Vlč. Lovro Biškup, Đakon Župe Sv.Jurja mč., Đurđevac; travanj, 2020.